This page looks plain and unstyled because you're using a non-standard compliant browser. To see it in its best form, please upgrade to a browser that supports web standards. It's free and painless.

Global

Početna strana

Namještaljka Charlie – hoćemo li se uspjeti izvući iz pakla kojeg nam pripremaju psihopati?

global | 20 Januar, 2015 02:43

Malo tko se sjeća što se dogodilo 11.09.2001. kad su naše građanske slobode nepovratno uništene u jednoj dobro smišljenoj insajderskoj operaciji za koju su optuženi ljudi koji i dan danas mirno žive u zemljama Srednjeg Istoka. Još manje ljudi se sjeća Hitlerovih isplaniranih akcija u kojima su Židovi optuženi za terorizam poput paljenja Reichstaga. Povijesne knjige jako dobro opisuju što se dogodilo nakon toga. Pa ipak, mi ništa nismo naučili iz povijesti, danas je maleni Charlie postao puno više od manipulacije s kojom se okoristio dobro skriven vrh vladajuće piramide, dok se strah i mržnja usmjeravaju prema svim ljudima islamske vjere kako bi se pokrenuo još jedan krvavi obračun svjetskih razmjera.

Manipuliranje masama je jedan od glavnih prioriteta patokracije, kako bismo shvatili što nam se danas događa pogledajte kratki video uradak o nacističkoj “fals flag” operaciji koja je imala za cilj ujedinjavanje Nijemaca iza nacističke stranke i okrivljavanja Židova za paljenje Njemačkog parlamenta.



Ja nisam Charlie, prestanite me lagati i gurati u sukobe

Predatori u ljudskom ruhu i te kako znaju kako maniplirati s nama, psihopate – opasni paraziti bez imalo empatije i osjećaja krivnje sve će učiniti što je u njihovoj mogućnosti kako bi javno mnijenje fokusirali na lažne mete dok oni bez ikakve medijske pompe rade ono što im je na umu. Njihovi ciljevi su uništenje svih građanskih sloboda, jedna globalna policijska država i istrebljenje svih onih koji se ne slažu s njihovim ciljevima. Takvi „opasni elementi“ su Rusija i predsjednik Putin te svi oni koji podržavaju samostalnost Palestine i Sirije.

Jako nam je dobro poznato kako su završile zemlje poput Iraka i Libije koje su svoja zemna bogatstva pokušali prodati u svim drugim valutama osim dolara. Te zemlje su proglašene neprijateljima demokracije i SAD je, sa svojim sudionicima u zlodjelu, od tih zemalja napravio ruševine i političke crne rupe koje stalno tinjaju s novim ratovima i ustancima. Kina, Indija, Rusija, Brazil i Južnoafrička republika (BRICS) su brojnim ugovorima u samo dvije godine uspjeli istjerali petro dolar iz većine novčanih transakcija, a to se SAD-u nikako ne sviđa jer je stabilnost SAD-a ovisna o jačini papirnatog dolara koji se mora vrtjeti u svim naftnim i plinskim naplatama inače postaje potpuno bezvrijedan.



S druge strane Rusija svoju stabilnost zahvaljuje ogromnim količinama zaliha crnog zlata, i jednostavnoj činjenici kako je rublja jedina svjetska valuta koja počiva na državnim zalihama pravog zlata. Od zlatnog pologa za državne valute su primarno odustale države poput Velike Britanije i SAD-a kako bi bez ikakva problema mogli mešetariti svojim novcem te kako bi mogli tiskati papirante novčanice izmišljajući različite bankarske i mešetarske malverzacije s kojima će bogati postati još bogatiji, a siromašni još siromašniji.



Takve malverzacije imaju pogubno djelovanje na svjetsku ekonomiju, a dovoljno je napomenuti dva primjera, krah svjetske burze s kraja dvadesetih godina XX. vijeka i kraha burze iz vremena vladavine Busha mlađega. I jedan i drugi slučaj je popraćen isceniranim sukobima svjetskih razmjera, pri čemu je prvi završio Drugim svjetskim ratom, a drugi padom blizanaca (WTC) i hajkom na zemlje Srednjeg Istoka koje leže na gotovo nepresušnim izvorima nafte i rijetkim vrstama elementa na kojima počiva moderna tehnologija.



Iako nam se po medijima na sve moguće načine pokušavaju utrapiti fotografije uplakanih ljudi koji drže papiriće na kojima piše „Ja sam Charlie“ dobro bi bilo da razmislimo kako je moguće da nikoga nije interesiralo besramno ubijanje iračke, afganistanske, libijske, sirijske i palestinske djece dok je Charlie Hebdo, mali neovisni satirični list, u samo nekoliko sati postao moto slobodnog, demokratskog i pravičnog svijeta. Matrix World je neovisna stranica s urednicima volonterima koji su razasuti na svim stranama svijeta, nemamo cenzora niti sponzora i pišemo uglavnom o temama koje ste vi predložili. Nama je jasno kako je teško pokrenuti cenzurirane medije s dobro plaćenim glavnim urednicima koji odgovaraju vlasnicima teškima desetke milijardi dolara.


Noam Chomsky je jako lijepo objasnio da mediji sviraju glazbu koju im nametnu sponzori i vlasnici.  Prije nekoliko dana u razmaku od samo nekoliko sati svi profesionalni mediji su počeli pisati iste stvari, objavljivati iste slike, svi su u glas počeli govoriti jedno te isto. Gotovo istovjetnu situaciju smo imali i za vrijeme navodnog napada na Ameriku, rijetki mediji su ostajali glas razuma, a još rjeđu su ukazivali na stvarnog krivca, krivca koji danas iskorištava Charliea kako bi nas jednom za uvijek pretvorio u zombije s kojima se jednostavno upravlja i od čijih sloboda nije ostalo ama baš ništa.

Da stvar bude gora, Charlie je navodni sinonim slobode govora, ljudi iz uredništva Charliea Hebdoa su umrli braneću slobodu pisanja i objavljivanja, pa ipak malo tko obraća pozornost da je jedan od žrtava napada bio islamske vjeroispovijesti. Pariški policajac Ahmed Merabet je čuvao uredništvo lista Charlie Hebdoa iako je taj isti list ismijavao njegovu vjeru na sve moguće načine. Ahmed Merabet je pravi heroj u ovoj situaciji on je junak priče, on je pravi borac slobode govora i izražavanja.
Trenutak u kojem su zločinci ubili Ahmeda Merabeta, pravog heroja ove nesretne priče. Počivaj u miru Ahmede.

ubistvo ahmed merabet

Trenutak u kojem su zločinci ubili Ahmeda Merabeta, pravog heroja ove nesretne priče. Počivaj u miru Ahmede.

Da ima pravde u današnjem svijetu, mi bismo po medijima viđali slike u kojima se traži pravda za Ahmeda. Na slikama, majicama, kapama i drugim uporabnim predmetima (koji se počinju prodavati na Internetu) bi velikim slovima pisalo „JA SAM AHMED.“
Ja sam Ahmed, trebalo bi pisati po medijima, jer je val mržnje prema msulimanima u potpunosti izmanipliran od strane najvećih zločinaca iz sjene.

ja sam ahmed

Ja sam Ahmed, trebalo bi pisati po medijima, jer je val mržnje prema Muslimanima u potpunosti izmanipuliran od strane najvećih zločinaca iz sjene.

Ratovi donose OGROMNU dobit

Iako se nekima ne čini da su ratovi profitabilni, dovoljno je podsjetiti da se zarada od prodaje oružja i ratnog materijala uglavnom ostvaruje u američkim dolarima. Ubojstvo par ljudi se smatra zlodjelom dok je po ekonomskoj računici genocid ogroman povod za zaradu najgorih vrsta sociopata koji profitiraju na mučenju i ubijanju stotina milijuna ljudi.

Wall Street Journal je 2012. godine objavo informacije o kompanijama koje najviše zarađuju od ratova. Drugim riječima taj ugledni list nam je otkrio tko najviše profitira od ubijanja ljudi bez obzira tko stoji iza obarača nekog oružja.

Podaci se baziraju na istraživanju neovisnog instituta pod nazivom  Stockholm International Peace Research Institute (SIPRI), koji je podatke sakupio u 2009. i 2010. godini.

zbigniew-brzezinski

Zbigniew Brzezinski u tenutku objašnjavanja CIA-inog plana za trvaranje Al Kaide i načina na koji će Amerika dobavljati oružje i municiju borcima Osame bin Ladena. Što mislite tko je najveći proizvođač i prodavač oružja na svijetu?

Zbigniew Brzezinski u trenutku objašnjavanja CIA-inog plana za stvaranje Al Kaide i načina na koji će Amerika dobavljati oružje i municiju borcima Osame bin Ladena. Što mislite tko je najveći proizvođač i prodavač oružja na svijetu?

Zanstvenici u SIPRI-ju su objavili kako je prodaja oružja u samo jednoj godini narasla za vrtoglavih 60%, uglavnom kroz ugovaranje novih poslova s najvećim vojskama svijeta, dok se staro ili rashodovano oružje i tehnologija prodavala sumnjivim preprodavačima i trećerazrednim zemljicama na čijim vrhovima stoje diktatori svih boja i oblika.

Razvoj modernog naoružanja i zarada proizvođača oružja reflektiraju stanje i potrebe na terenu. Svih deset najbogatijih vojnih kompanija surađuju s vojskom SAD-a, a od 100 najvećih proizvođača oružja, 44 je utemeljeno u SAD-u. Od deset najprofitabilnijih vojnih kompanija, sedam pripada Amerikancima dok se na osmom i devetom mjestu nalaze britanske i talijanske kompanije, a na desetom mjestu se nalazi konglomerat zemalja EU-a.

Obratimo pozornost na imena i brojke koje nam je otkrio SIPRI:

Na desetom mjestu je: United Technologies (NYSE: UTX)

Zarada od oružja 2010.: 11,41 milijarde dolara

Ukupna zarada 2010.: 54,33 milijarde dolara

Zaposlenih: 208,220

Sektor: zrakoplovstvo, elektronika, precizna mehanika

Na devetom mjestu je: L-3 Communications (NYSE: LLL)

Zarada od oružja 2010.: 13,07 milijarde dolara

Ukupna zarada 2010.: 15,68 milijarde dolara

Zaposlenih: 63,000

Sektor: elektronika, vojne usluge

Na osmom mjestu je: Finmeccanica

Zarada od oružja 2010.: 14,14 milijarde dolara

Ukupna zarada 2010.: 24,76 milijarde dolara

Zaposlenih: 75,200

Sektor: zrakoplovstvo, artiljerija, projektili, vojna vozila, ručna oružja i municija

Na sedmom mjestu je: EADS

Zarada od oružja 2010.: 16,36 milijarde dolara

Ukupna zarada 2010.: 60,60 milijarde dolara

Zaposlenih: 121,690

Sektor: zrakoplovstvo, elektronika, projektili, svemir

Na šestom mjestu je: Raytheon (NYSE: RTN)

Zarada od oružja 2010.: 22,98 milijarde dolara

Ukupna zarada 2010.: 25,18 milijarde dolara

Zaposlenih: 72,400

Sektor: elektronika, projektili

Na petom mjestu je: General Dynamics (NYSE: GD)

Zarada od oružja 2010.: 23,94 milijarde dolara

Ukupna zarada 2010.: 32,47 milijarde dolara

Zaposlenih: 90,000

Sektor: artiljerija, elektronika, vojna vozila, ručna oružja i municija, vojni brodovi

Na četvrtom mjestu je: Northrop Grumman (NYSE: NOC)

Zarada od oružja 2010.: 28,15 milijarde dolara

Ukupna zarada 2010.: 34,76 milijarde dolara

Zaposlenih: 117,100

Sektor: zrakoplovstvo, elektronika, projektili, vojni brodovi, svemir

Na trećem mjestu je: Boeing (NYSE: BA)

Zarada od oružja 2010.: 31,36 milijarde dolara

Ukupna zarada 2010.: 64,31 milijarde dolara

Zaposlenih: 160,500

Sektor: zrakoplovstvo, elektronika, projektili, svemir

Na drugom mjestu je: BAE Systems

Zarada od oružja 2010.: 32,88 milijarde dolara

Ukupna zarada 2010.: 34,61 milijarde dolara

Zaposlenih: 98,200

Sektor: zrakoplovstvo, artiljerija, elektronika, projektili, vojna vozila, ručno oružje i municija, brodovi

Na prvom mjestu je: Lockheed Martin (NYSE: LMT)

Zarada od oružja 2010.: 35,73 milijarde dolara

Ukupna zarada 2010.: 45,80 milijarde dolara

Zaposlenih: 132,000

Sektor: zrakoplovstvo, artiljerija, elektronika, projektili, svemir

A što je sa zastrašivanjem?

Ako nam još uvijek nisu jasni razlozi za nastanak sindroma zvanog Charlie, možda bismo naše čitatelje trebali podsjetiti na nevjerojatan niz događaja iz zadnjih nekoliko mjeseci. Svima onima koji gledaju naše domaće dalekovidnice nije promakao zadnji pokušaj Izraela da pod krinkom borbe protiv HAMASA mjesecima zvjerski ubija nenaoružane ljude Palestine u području Gaze. Tužno je da je većina „popušila“ priču o borbi protiv terorizma, a da pri tom gotovo nitko nije uzeo u obzir da je većina žrtava na palestinskoj strani bila mlađa od 14 godina. Osim povika kako se izmišljaju zločini nad djecom Palestine, „mudre“ glave su na koncu počele pjevati drugačiju pjesmu, tvrdeći da HAMAS koristi djecu kao živi zid, kako bi od medija isprovocirali osjećaj empatije.

Iako se Palestinci u području Gaze nalaze u najvećem zatvoru na svijetu, zatvoru koji je opasan visokim betonskim zidom i morem na kojemu izraelska ratna flota osigurava stopostotnu karantenu, Izrael je bezobzirno ubijao te jadne izmučene ljude pričinjavajući ih zvijerima u ljudskom ruhu, zvijerima koji malenom Izraelu ne daju da živi u miru i dobroti.

Nakon što je javnost počela sagledavati istinu, potpuno drugačiju od one koju su „svirali“ židovski mediji i vlada, u Europi se počelo događati nešto na što nitko nije računao. Države su počele upozoravati Izrael da prekine s genocidom, a nakon što se Izrael oglušio na diplomatske poruke, parlamanti su počeli razmatrati potrebu za priznavanjem Palestine.
Irski parlamentarci su prvi dali potporu Palestini, nakon toga Francuzi su pokazali kako misle svojom glavom, no taj proces je završio s nesretnim Charleyem.

Irski parlamentarci su prvi dali potporu Palestini, nakon toga Francuzi su pokazali kako misle svojom glavom, no taj proces je završio s nesretnim Charliem.

Irska i Francuska su bile najbučnije u zahtjevima za priznavanje Palestine, pa je izraelski premijer benjamin Netanyahu 23.11.2014. otvoreno zaprijetio Francuskoj, republici s velikim dijelom populacije islamske vjeroispovijesti, tvrdeći kako je „velika pogreška“ ako Francuski parlament prizna palestinsku suverenost.

02.12.2014. u Francuskom parlament je 339 zastupnika glasalo „za priznanje Palestine“ dok je protiv bilo „151“ zastupnika.

I tada se 07.01.2015. dogodio Charlie. Besprijekorno profesionalno obučeni teroristi su upali u centar Pariza ubijajući bez ikakve zadrške svoje mete, pri tome urlikajući „Alah je velik“ kako ne bi bilo nedoumice o tome tko je i zašto počinio zločin.

Dan nakon atentata glavni istražitelj terorističkog napada policijski komesar Helric Fredou počinjava suicid u svom uredu. U nepunih par sati od normalnog i odgovornog policijskog službenika koji je dobio tako odgovoran zadatak, svjetski mediji stvaraju sliku očajnog depresivca o čijim se karakternim i mentalnim manama može napisati cijela knjiga.

Kolege policajci su ostali osupnuti njegovim navodnim bijegom iz realnosti, ne znajući što je njihovog kolegu (koji nikada nije pokazivao nagovještaje depresije, a kamo li suicidnih namjera) natjeralo u smrt.

Nakon toga istragu preuzimaju ljudi iz tajnih službi.

Ostalo je povijest.

Možda vam se čini dok čitate ove retke kako svijet ima pravo na mir i istinu, no predatori u ljudskom ruhu su se uvijek ponašali poput virusa, virusa kojeg nije briga hoće li u grob za sobom povući i ostatak planete.

Da je to istina najbolje možemo vidjeti iz nekih iznimno interesantnih informacija.

Bivši službenik Bijele kuće, ekonomist i kolumnist – Paul Craig Roberts je izvanredno opisao zašto je stvorena „fals flag“ operacija u Parizu:

Ubojstvo 12 ljudi u Francuskoj treba potaknuti stvaranje vazalskog statusa Francuske prema Washingtonu. Osumnjičenici za taj navodni teroristički napad mogu zaista biti krivi za to zlodjelo ili samo obični manekeni, no mi se moramo prisjetiti kako je FBI stvorio i iskoristio niz navodnih terorističkih napada kako bi Amerikancima u glave uturio navodnu opasnost od terorizma. Nikako ne smijemo zaboraviti niti činjenicu da je francuski predsjednik Francois Hollande neposredno prije napada u Parizu izjavio kako se ekonomske sankcije prema Rusiji trebaju što prije okončati i povući. To je prema mišljenju Washingtona malo previše slobode za jednu Francusku. CIA trenutačno ulaže velike napore kako bi obnovila politiku hladnog rata koja je nastala neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. Danas je jasno da je hladni rat započeo tako što su ondašnje špijunske službe SAD-a stvarale napade u suverenim europskim zemljama te su optuživale komunističke grupe za ta zlodjela. Današnja situacija nije ništa drugačija od onoga što se dogodilo prije gotovo 65 godina.

“Nisam Charlie” će postati kovanica svih onih koji razmišljaju svojom glavom, svih onih koji ne žele postati umno kontrolirane žrtve najgorih predatora na dvije noge.

Američke tajne službe stvaraju „fals flag“ operacije (lažne napade) po Europi kako bi stvorili val mržnje prema Muslimanima, no također na takav način žele ojačati ovisnost EU zemalja o agresivnoj američkoj politici te ih prisiliti da bespogovorno sudjeluju u ratnim igrama iz njihove sfere utjecaja.

Napad na Charlie Hebdoa je interni posao NSA-e (Američka agencija za nacionalnu sigurnost) a za to zlodjelo će biti optuženi ljudi koji imaju otvorene neprijateljske stavove prema zapadnjačkoj politici, točnije koji su protivni američkom ratu protiv islamskih zemalja. Ova operacija je unaprijed smišljena i zapravo za sada savršeno djeluje sve što su američke tajne službe zamislile.

Muslimani su optuženi za ovaj zločin i s vremenom će se podmetnuti navodni dokazi koji će takvo što potkrijepiti. Strah od radikalnih terorista će ponovno približiti Europu Washingtonu.

Američka vlada podmeće što god želi svojoj javnosti, oni mogu izmisliti kakvu god priču žele i američki narod će takvim pričama povjerovati. Siguran sam da se i dan danas tvorci takvih (ne)dijela smiju na lakovjernost ljudi.

Dok veliki broj ljudi premeće po glavi kako je moguće da se u centru Pariza ubijaju ljudi, tvorci globalne diktature pokušavaju obrlatiti svačiji um, ne samo da ne sumnjamo u njihove riječi, već da nikada više ne dozvolimo sebi slobodu postavljanja pitanja i razmišljanja vlastitom glavom.

Dok čitate ove retke u tijeku je globalni rat za svaku ljudsku dušu, dok čitate ove retke smišljaju se nove operacije za koje će se naći novi žrtveni janjci.

Dok čitate ove retke polako ali sigurno jača i raste utjecaj državnog terorizma, diktatura psihopata na vlasti neće moći proći bez prolijevanja krvi i bez uništavanja suvereniteta država na koje smo navikli. Na nama je hoćemo li se nastaviti pitati, hoćemo li nastaviti tragati za djelićima istine, hoćemo li se suprotstaviti manipulacijama ili ćemo postati moguće kolateralne žrtve nekog budućeg scenarija a la Charlie Hebdo ili 9-11.

 

Autor: Ljubica Šaran
Izvor: matrixworldhr.com

Noam Chomsky: 10 strategija medijske manipulacije

global | 20 Januar, 2015 02:36

Američki filozof, politički aktivista i lingvista Noam Chomsky, profesor na MIT-u, sastavio je listu deset najčešćih i najefikasnijih strategija kojima se, korišćenjem medija, pribegava manipulaciji stanovništvom.

Noam Chomsky


Zahvaljujući medijskoj propagandi stvarani su ili uništavani društveni pokreti, opravdavani su ratovi, promovisane određene ideološke struje, pa čak data uloga medijima kao proizvođačima stvarnosti.

Kako otkriti najčešće strategije za razumevanje ovog psihosocijalnog alata u kojem nedvosmisleno svi učestvujemo? Podsticanje gluposti, promocija osećaja krivice ili konstruisanje veštačkih problema a potom njihovo magično rešavanje, samo su neke od tih taktika.

1. PREUSMERAVANJE PAŽNJE

Ključni element društvene kontrole je strategija distrakcije ili ometanja koja će odvratiti pažnju javnosti od važnih pitanja i promena o kojima odlučuje politička i ekonomska elita, kroz tehniku kontinuiraih ometanja plasiranjem beznačajnih informacija. Strategija distrakcije je vrlo bitna i za sprečavanje javnog interesovanja za osnovna saznanja iz nauke, ekonomije, psihologije, neurobiologije i kibernetike.

“Držite pažnju javnosti daleko od stvarnih društvenih problema, okupirajte im misli pitanjima bez važnosti. Držite javnost zauzetom, zauzetom, zauzetom, tako da nema vremena za razmišljanje, vratite ih natrag na farmu među druge životinje.”
Izvod iz knjige “Tiha oružja za tihi rat”, Cody Goodfellow

2. STVORITI PROBLEME PA PONUDITI REŠENJE

Metoda se naziva i “problem-reakcija-rešenje.” Ova metoda stvara problem, “situaciju” koja izaziva reakcije u javnosti, nakon čega se nude rešenja kojima bi se, u normalnim okolnostima, javnost protivila.

Na primer: Pustiti da se razvije i pojača urbano nasilje  ili dogovoriti krvave napade kako bi javnost sama zatražila nove sigurnosne zakone i pravila, iako na štetu sopstvene slobode. Ili: stvoriti ekonomsku krizu, te prihvatiti recesiju kao nužno zlo i na kraju smanjiti socijalna prava i redukovati javne službe.

3. STRATEGIJA POSTUPNOSTI PROMENA

Naterati javnost da prihvati neprihvatljivo, tj. primeniti postupno prihvatanje promena, na kapaljku, ako treba i godinu ili više. Na ovaj su način uvedeni novi radikalni društveno-ekonomski uslovi (neoliberalizam) tokom 1980-tih i 1990-tih: privatizacija, nesigurnosti, fleksibilnost, masovna nezaposlenost – zapravo promene koje bi izazvale revoluciju kada bi se uvele odjednom.

4. STRATEGIJA ODLAGANJA

Još jedan način prihvatanja nepopularnih odluka jeste njihovo predstavljanje kao “bolnih i nužnih”, kako bi se zadobila saglasnost javnosti za buduće promene. Lakše je prihvatiti buduću žrtvu nego trenutno žrtvovanje. Prvo, jer se napor neće desiti odmah. Drugo, jer javnost ima sklonost ka očekivanju da će se sve “sutra popraviti”, te da će se njihovo žrtvovanje verovatno izbeći. To daje javnosti više vremena da se navikne na ideju promene i da je na kraju prihvati sa rezignacijom.

5. UPOTREBA DEČIJEG JEZIKA

Većina reklama usmerenih na širu javnost koristi govor, argumente, likove i naročito dečije intonacije, kao da se obraćaju maloj deci ili mentalno nedovoljno razvijenm osobama. Što više žele zabluditi gledaoce, to više primenjuju infantilne tonove.
Zašto?

“Ako se obratite osobi kao da je u dobi od 12 godina ili manje, tada će, zbog sugestije, vrlo verovatno odgovor ili reakcija te osobe biti lišena kritičkog osećaja kao i u osobe od 12 godina ili mlađe.”
Izvod iz “Tiha oružja za tihi rat”

6. KORIŠĆENJE EMOCIJA

Zloupotreba emocija je klasična tehnika koja se koristi za izazivanju kratkog spoja u procesu razumnog prosuđivanja. Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvesnom za implementaciju i prihvatanje ideja, želja, briga, bojazni ili prinuda, ili pak indukovanje određenih ponašanja.

7. DRŽATI JAVNOST U NEZNANJU I PROSEČNOSTI

Učiniti javnost nesposobnom da razume tehnologije i metode koje se koriste za njihovu kontrolu i porobljavanje.

"Kvalitet obrazovanja nižih društvenih slojeva treba da bude što slabiji ili ispod proseka, da bi razlika između obrazovanja viših i nižih slojeva ostala nepremostiva".
Izvod iz “Tiha oružja za tihi rat”

8. OHRABRIVANJE JAVNOSTI DA BUDE ZADOVOLJNA SVOJOM PROSEČNOŠĆU

Promocija stava u javnosti da je moderno i poželjno biti glup, vulgaran i neobrazovan…

9. STVARANJE OSEĆAJA KRIVICE

Usmeravati pojedinca da veruje kako je on jedini krivac za vlastitu nesreću, zbog neuspeha svoje inteligencije, svoje nesposobnosti ili nedovoljnog truda. Dakle, umesto pobune protiv ekonomskog sistema, pojedac ne deluju jer samog sebe krivi za neuspehe, što dovodi do depresivnih stanja kojem je jedina uloga sprečavanje akcije. A bez akcije nema revolucije!

10. UPOZNATI POJEDINCA BOLJE NEGO ŠTO ON POZNAJE SAMOG SEBE

Brz razvoj nauke u poslednjih 50 godina stvario je sve veću provaliju između znanja koje poseduje prosečan čovek i znanja koje poseduju i koriste vladajuće elite.
Zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, “sistem” ima pristup naprednom znanju o čoveku i na fizičkom i na psihičkom planu. Sistem je u mogućnosti da bolje razume običnog čoveka nego što on poznaje sam sebe. To znači da, u većini slučajeva, sistem poseduje više kontrole i ima veću moć nad pojedincem nego što pojedinac ima nad samih sobom.

 

Noam Chomsky - “10 strategies of manipulation” by the media
Prevod: Željko Dabović, Akuzativ.com

Valid XHTML 1.0 Strict and CSS.
Powered by blog.rs